Podmorje Sv. Andrije
Težina: samo za napredne ronioce
Dubina: 3 - 80 m
Trajanje vožnje do lokaliteta: 35 minuta
Vidljivost: odlična
Struje: nema
Sveti Andrija je jedan od otoka u dubrovačkom arhipelagu koji pripada skupini Elafiti, a nalazi se u blizini popularnog otoka Lopuda. Na Sv. Andriji još je uvijek u funkciji svjetionik koji od 1847. godine upozorava pomorce na opasnost.
Podmorje Svetog Andrije karakteriziraju velike dubine i strmi podmorski zidovi. Neki od njih su gusto obrasli podmorskom vegetacijom, a drugi, u sjeni, su potpuno goli. Uz zidove se susreću različite vrste riba. Zaron na zid Sv. Andrije s započinje na zaštićenoj strani otoka na dubini od tri metra te vrlo brzo postaje puno dublji i do dubine od 80 metara. Sveti Andrija stekao je među roniocima reputaciju jedinstvenog lokaliteta s gotovo mirnim morem i čudesnim morskim dnom. Spuštajući se kroz tišinu, na oko 12 metara dubine nailazimo na spilju koju nastanjuju ružičaste alge i morski puževi. Malo dalje, na 35 metara, nalaze se druga i treća špilja. Daljnje spuštanje kroz šarenilo boja donijet će vam susrete s koraljnim ribama, škrpinama i jatima matuličića, crneja, gerica i bukava, osupnut će vas količina morskog života. Zaron se nastavlja niz podvodni zid sve do jednog od danas najrjeđih prizora – crvenog koralja. Na žalost, crvenog je koralja sve teže vidjeti, ali ronioci na Svetog Andriju još ga uvijek mogu zamijetiti skrivenoga u sjeni velikog kamenja ili rupa na podvodnom zidu.
Uz ovaj otočić vezane su dvije slične priče, koje su se dogodile u razmaku tristotinjak godina. Prva priča vraća nas u vrijeme kada je na Svetom Andriji bio dominikanski samostan. Djevojka s Lopuda zaljubila se u mladog redovnika, koji je služio u tom samostanu. Ljeti je djevojka često noću plivala do Svetog Andrije na sastanke sa svojim dragim. Kada je djevojčina obitelj otkrila tajnu dvoje mladih, kako bi spriječili obiteljsku sramotu, priredili su joj otrovni napitak.
Druga priča datira iz razdoblja nakon što je na otoku izgrađen svjetionik. Koncem devetnaestoga stoljeća mladi ribar s otoka Lopuda zaljubio se u prelijepu kćer službujućeg svjetioničara na Svetom Andriji. Svjetioničarsko zanimanje je tada bilo posebno cijenjeno u državnoj službi, pa su otac i braća djevojke smatrali da siromašni mladić nije dobar ženik. Ljubav dvoje mladih bila je jača od zabrana, te je hrabri mladić ljeti noću često plivao sa dvije nautičke milje udaljenog Lopuda do Svetog Andrije. Zaljubljeni su provodili duge noći skriveni u gustoj borovoj šumi.
Možda će vas zanimati